Cura ostala, nije se udala,
kažu da se nije poljubiti dala,
Oj, Momire, sa Vlašića ‘tiću,
ovu pjesmu tebi poklonit ću,
Potukle se žene za bećara,
zasukale rukave, i bose,
Prekrio je, snijeg rodno selo,
a do kuće, ni prtine nema,
Kad sam kreno, sa kućnoga praga,
nosim kamen, na srcu najveći,