U šumarku na kraj sela od pomena sakrivena
Barabinska kuća stara suvom slamom pokrivena.
Jutarnja je rosa lije, prozore joj vjetar briše,
Lijepa li si kućo stara kao gljiva poslije kiše.
Na tavanu od starosti povijena greda stara
A na zidu čađavome violina se odmara.
Sačmarica i kubura podmazane za ormarom
Na ekseru zarđalom šargija sa terzijanom
Postelja mu slamarica po po duše sva rasula
Jastuk mu je kaput stari i djedova pod njim frula
Na prozoru kraj fenjera požutjela stara slika,
Mojih dragih roditelja dva najdraža meni lika
STOLE I DJEVOJAČKE USPOMENE - LUDA VREMENA
STOLE I DJEVOJAČKE USPOMENE - MOJ DRAGANE ORATI SE MORA
STOLE I DJEVOJAČKE USPOMENE - UŽIVO KOD PRSALJA