O Antunu Pejinović Gingetu kao tekstopiscu i kompozitoru bi se moglo napisati nekoliko romana.
Tekstove i kajde koje je napisao bi bilo jako teško prebrojati i za to bi trebalo jako puno vremena. Takođe, grupe i izvođače kojima je pisao bi bilo jednako teško prebrojati. Ginge je ovaj put odlučio da napravi jednu pjesmu za svoju dušu a i za sve one koji vole izovrnu muziku i izvnornu pjesmu.
Odlučio je da napravi pjesmu o velikanima izvorne muzike, odnosno kako sam kaže kraljevima izvorne muzike. Pjesma o onima koji su prvi snimili izvornu muziku na ploču i tako omogućili da je čuju široke narodne mase i to putem radija, a i da slušaju na gramofonima. O pjesmi ne treba trošiti puno riječi Ginge je to uradio kako samo on zna i umije.
A anegdota kaže da, kada je Ginge rekao za pjesmu braći Begićima, Ilija mu je odgovorio: "Niko ti to neće otpjevati"
Naravno, riječ je o jednim, jedinim i po riječima mnogih, neponovljivim Iliji i Marku Begiću.
Antun Pejinović Ginge - Srce voli Iliju i Marka
Pišem pjesmu redaju se slike
Za kraljeve izvorne muzike
Svaka teka za nju mi je mala
Da bi srce moglo reći hvala
ref;
Srce voli Iliju i Marka
Oni su mi duši dika
Oni su mi moja pjesma
U njoj moje Bosne slika
Pišem pjesmu srce čuje zvuke
Čarolije Stanojine ruke
Još Begići uz to zapjevaju
I bez daha dušu ostavljaju
Kada Marko zlatno grlo pusti
A Ilija još bolje dotjera
Nema druge nego skinut kapu
Reć' samo,ljudi alal vjera
